MC Lima LP: "MC scena je kod nas još jedan dio te kulture koja se gurnula pod tepih"

Možda će se netko pitati otkud MC u intervjuu, budući da se na blogu ne bavim, MC-ima, bližom hip-hop i inom kulturom!? 


Nekoć je MC (Master of ceremonies) bio nezaobilazna pojava u klubovima, a neke će možda zanimati info da prvi zapisi o MC-ima datiraju još iz 5. stoljeća (Katolička crkva). 

Da bi pobliže saznao što se trenutno događa na MC sceni odlučih pozvati pulskog MC-a Marina Pitinca poznatijeg kao MC Lima LP. Kao undeground MC, karijeru započinje kao reper, a zbog sve veće ljubavi prema elektroničkoj glazbi, sve češće MC-a uz bok priznatih internacionalnih i domaćih DJ-a. 


 Početak MC-anja vežemo uz rap, dok u 90-tima MC-i postaju al pari DJ-ima na stageu na jungle i dnb partyjima. Ti si prvo bio reper, a kasnije si zavolio elektroničku glazbu. Reci nam tvoju biografiju? 


Ciao, ja sam Lima LP i pokušavam još uvijek isto što i prvog dana kada sam prvi puta uzeo mikrofon u ruke na partyju te elektronske vrste glazbe, biti party MC! 

Kakav je to trenutak bio! Zauvijek će u meni ostati ta trema, strah, isčekivanje, ali i nevjerojatan ponos pošto sam probio led upravo tamo gdje sam i priželjkivao, tj. ušao sam u izazov rušenja dotadašnjih hip-hop granica. 

Nisam ni mogao poželjeti bolji početak od najavljivanja novog velikog razdoblja u mome životu i najavljivati novu eru kluba La Noche (ex. Quorum, Fun Academy) 2009. godine, a imati čast stajati rame uz rame sa Johnom Aquavivom, samo je šlag na torti. 

Master of Ceremonies iliti ga Mic Controler, oduvijek je bio povezan sa vokalnim i stvaralačkim angažmanom dijela glazbe ili što je slučaj u hip-hopu, punku, buntovnog gotovo revolucionarnog programa. Zato me i privukao hip-hop jer je u moje doba to bila recimo muzička revolucija sa jasnom (tendencijom) porukom prema sistemu i ovom pokvarenom režimu gdje nismo svi ravnopravni i gdje ne vrijedimo svi isto. 

Upravo zato sam se i počeo baviti muzikom, jer tu ne postoje predrasude, a barijere su tu da ih probijamo. Sa glazbom sam mogao stvarati svoj paralelni svemir gdje sam se puno lakše, gotovo sa osmijehom nosio sa životnim problemima. 

To mi je oduvijek bio svijet u kojemu sam mogao biti svoj, ono što sam zapravo ja, što je najvažnije pokazati što znam, moj trud, zalaganje, napredak ali prije svega ljubav! Sa tom ljubavi sam se i našao u hip-hopu te ubrzo skupa sa dečkima oformili grupu R. I. P. te izašli sa singlom "problem 707" tada, sada, daleke 2001.

Nedugo zatim se grupa raspada pa se okuplja trio i djeluju kao ostatak R. I. P. - a, te "Y2K" poznati milenijski virus. Izazovi su nešto što me pokreće te sam vrlo brzo zavolio freestyle disciplinu kao moje nadahnuće za sve što dalje u životu radim, tako da mi je freestyle i dan danas neiscrpan izvor pozitivnog stanja moga uma. Ja i danas snimam i obožavam hip-hop, živim ga, ali se nakon dostignuća mojih ciljeva brzo zasitim te nastojim probiti sve svoje avangardne indicije i naći si među najtežim realnim zadaćama sa ciljem da me maksimalno ispunjava. 

Tada nisam ni sam znao koliki pothvat i koliki teret ću nositi na svome današnjem putu. Doduše, promijenio sam cijeli svoj mentalni i psihološki sklop, te počeo svoje rime, freestyle, ubacivati na ritam od tada preludih 160 bpm-a. Da, počeo sam sa schranzom!

Gotovo pa me nitko u Hrvatskoj nije mogao baš točno uputiti što je točno moja zadaća kao party MC-ja, te dati mi neke smjernice u kojim pravcima da idem, na čemu da se baziram, i kako da napredujem. Tu veliki faktor u počecima ima moj neslužbeni mentor, MC, potpora u toj ljubavi i jako veliki prijatelj! - MC Alex Donati. 

Opet kažem na prvom mjestu - ljubav! Mislim da je to jedina emocija koja me i može držati u ovome. Nekako kao da se osjeti tko radi glazbu stvarno iz ljubavi, te taj neki pozitivan vibe koji po meni i predstavlja ta muzika. Upravo sam se i energije htio dotaknuti kao točke MC-janja.

Ovo je samo mali uvod koji će upotpuniti odgovore na pitanja. Ne mora značiti da su među prvim MC-ijima bili raperi, doduše, možda su se najbolje eksponirali sa liričkim vještinama pa je od tuda možda i titula Master of Ceremonies pošto nije lako napisati dobru stvar sa smislom baš kao niti knjigu. Otuda vjerujem da dolazi taj izvor riječi, pošto i sam smatram to nečime vrijedno ceremonije. Mic Controler bi mojim razmišljanjem rapere stavio među lirički najmoćnije MC-je, sa evolucijom snalaženja čistom improvizacijom u tom trenutku. 

A kao prve MC-je smatram svakoga tko je uspio da dopre svojim performansom do ljudi kojima se prezentira. Nekako mi blues i jazz sami po sebi prirodno ulaze u tu kategoriju pošto isto imaju puno doticaja sa stvaranjem i improvizacijom u trenutku. Beatlesi, Presley i mnogi drugi umjetnici koji su rijeke ljudi bacali u trans po meni su bili vrhunski Majstori Ceremonije, u novije vrijeme Scooter, DJ Bobo... 




 Kakva je MC scena u Hrvatskoj? 

Trenutačno, da ne znam za sebe kao pojedinca, mislio bih da ne postoji. Par puta sam javno preko društvenih mreža i tražio neku informaciju o party MC-jima u Hrvatskoj. 

Marko Petar Orešković je jedino još koliko-toliko aktivno ime na sceni po mojim nekim saznanjima. Dok je to sastavni dio svjetske scene, kod nas MC scena je još jedan dio te kulture koja se gurnula pod tepih. 



 Primjetno je kako MC-a nema na partyjima. Imaju li sluha promotori partyja prema MC-anju? 

Ne bih u taj koš stavio samo promotore, ako i postoje u hr, to je za velike festivale. Tu bih stavio i kolege DJ-e, vlasnike klubova, šatro portale koji prate scenu. Odmah moram pokazati razumijevanje prema svima njima jer i sam sam čuo ne baš najbolje MC-je na house i techno, pa moram i sam priznati da ubiju taj vibe. 

Iz iskustva govorim da ne postoji bolji live promotor od MC-ja koji zna svoj posao! Mislim da bi se ambicije najboljih klubova, festivala, organizacija, trebale istaknuti kao drugačiji, posebniji i inovantniji te u istom ritmu sa svjetskom scenom.

Nama je scena kontra-booking i uvlačenje u šupak. Da li itko ima razumijevanja osim pojedinaca koji su dotakli svjetsku scenu, odgovorit će ti upravo ovaj prvi moj intervju u Hrvatskoj nakon 10 godina mog rada. I iz srca zahvaljujem na tome.

 Kako bi stilski odredio svoj stil MC-anja? 

Nabrijan, energičan, raznolik i nepredvidiv, izvan svih okvira ako treba. Veoma sam strog prema sebi i moram rušiti svoje granice.Tu mi je jako bitna energija, publika, pa DJ. Ovdje bi posebno naglasio da nisam klaun.



 Uz koga si sve nastupao, i uz koji ti je zvuk najdraže MC-ati?  

S mnogo poštovanih imena svjetske scene za jednog u Hrvatskoj maloga MC-ja: John Acquaviva, Cristian Varela, CID INC , Mark Knight, DJ Rush, J. Fernandes, Rebekah, Genne le Fosse, Darren Price (Underworld), Audiostorm, Siniša Tamamović, Ilija Đoković, Fatima Hajji, Alexander Kowalski, Paolo Barbato, Kashmire, Metodi Hristov, Mark Broom, Angel Anx, Tea Vučković, Damir Hoffman, Maddix, Dave Manali...

Istaknuo bih da mi je uvijek drago dijeliti kreativnost sa domaćim snagama, a dijelio sam stage s imenima kao što su: Petar Dundov, Marina Karamarko, DJ Jock, Unique, Lemon Inc, Mark Ash, Paperclip project, Krekman, Pacco & Rudi B, Life4Funk, Boo Dale, Slicer & Dicer, Mo’ funk & Asta Nova, Laseech, Silvio Hrabar, Alen Simple, Danny Ocean, Marin Biočić, Bebetto, XXL... 


 Prilagođavaš li svoj stil gostu ili se tu radi o improvizaciji?

Uvijek se potrudim da poslušam i proučim nečiji rad s kim djelim pozornicu, ako nisam upućen. To je veliki dio profesionalizma. Naravno da je to užasno teško ako nastupate svaki dan s nepoznatim ljudima, s nepoznatim njihovim repertoarom, tako da jako veliki udio moga nastupa je čista improvizacija vođena osjećajem, ono što je najbitnije - vođena publikom. 

Ipak dolazim iz publike i nastupam za publiku. Ono što moram naglasiti da jako malo DJ-a, uopće zna raditi sa MC-jem, vjerujte tek šačica ljudi.




 Treba li MC pamtiti svoje tekstove?

Za mene je MC-anje osjećaj, nešto što proizlazi iz tebe u tom trenutku, ali naravno od prvog dana nastupam sa svojim repertoarom, te u tome slučaju naravno da pamtim, volim i fulati, jer tu se zapravo vidi vještina.

 Koliko su techno/house i MC-anje kompatibilni iz tvojeg kuta gledanja?

Savršeno. To ću dokazati najjednostavnijim i i vrlo primitivnim primjerom: puno produkcije tog tipa u sebi ima vokale čak i veoma puno hip-hop sampleova. Sve super. Kada to isto uživo izvodi MC, ne valja. Znao sam neke zvijezde ostaviti u (pozitivnom) čudu. 



 Kakve osobine treba imati MC da bi postao dobar MC? 


Energija. Ti trebaš biti MC i kad nisi na stageu, jednostavno, ti si ta tajna veza između publike i DJ-a. Prave riječi u pravo vrijeme. Zbog toga je i najveća averzija prema MC-jima. Tu je jako bitno iskustvo. Trebao bi biti glazbeno educiran, pogotovo na glazbu koju baš i ne voli. 

Mora pratiti rad DJ-a i njegove tehnike miksanja da bi znao otprilike kada će njegov performans izvući ono najbolje i iz publike, ali i iz priče DJ-a. Mora biti jedno sa ritmom, ubosti na kontra ritam, 4-nku, 8-nku. Mora biti poseban, ne loša kopija i naravno ljubav.



 Koji ti je nastup ostao u posebnom sjećanju? 

Uuu, svi su mi dragi, jer sam siguran da su unikatni, ali izdvojio bih dva: Solis Occasum sa Marinom Karamarko i Anom Antonovom na krovu Riječke zvjezdarnice sa pogledom na osunčani Kvarner.





I DJ Rush u Fort Bourguignonu 2018., gdje je nekolicina mojih prijatelja i fanova napravila takav show u vrijeme dok je Rush izlazio, tako da smo i ja i on ostali u čudu.



 Kakve ambicije imaš za nastavak MC karijere? 

"Lima brate, zašto ne otiđeš negdje vani, već bi bio poznat MC?" - to je najčešće pitanje sa kojim se susrećem. Žalosno, stvarno žalosno. Hrvat sam, želim djelovati u Hrvatskoj. Zar je stvarno potrebno da jedan umjetnik mora potražiti kruh u inozemstvu, u takvom moru DJ-a, da jedan od rijetkih party MC-a se ne ističe? 

Možda je problem što nisam iz glavnoga grada, što nisam od onih koji će poljubiti nečiju guzicu, što nema za ponuditi opciju kontra bookinga, možda što u Hrvatskoj MC-ja na hrvatskom!? Moje su ambicije kao i prvog dana postati party MC, makar otišao i vani. Puno je predrasuda prema MC- jima, e, pa ja sam tu da vam ih srušim. Koliko puta sam htio dignuti ruke od svega, odustati, ne brojim. Ali srce nije dalo, još uvijek neda, samo hrabro kuca.