Što je bitnije: party drogiranje ili elektronička glazba?

Tabu tema u medijima, no među partijanerima sasvim normalna stvar.

Onaj tko je doživio partyje, kažu da se nikad ne skidaju s tog feelinga. Je l' stvarno riječ o drogi ili muzici?

Za odgovor na to pitanje treba se vratiti malo u prošlost. Imao sam sreću ili nazovi-to-kako-god-hoćeš da sam doživio zlatno vrijeme rejva 2000-te, ali to zlatno vrijeme je ustvari sintagma koja se često ponavlja. 

To vrijeme nije bilo zlatno jer je muzika bila najbolja, iako je mnogima ostala kao najbolja budući da protagonisti nisu intenzivno slušali mjuzu u godinama nakon, nego zato jer su partyji bili popularni, a posjetitelji istih su bili u naponu svojih snaga. Nova muzika, puni klubovi, mladost, droga... Sve to zna obuzeti čovjeka, pa ostane taj feeling.

Koliko partijanera sluša elektroničku glazbu preko tjedna, koliko njih prati publikacije elektroničke glazbe na dnevnoj bazi? Usudio bih se reći, prateći malo aktivne dionike, skoro nitko (ako nije DJ).

Nažalost, znam i ljude koji su tzv. promotori, a nemaju dume o sceni. Ne prate je, samo znaju što im se događa u radijusu interesa. Čak i mnogi DJ-i nisu dovoljno upućeni po tom pitanju.

Koliko je mjuza bitna, koliko je party, koliko je interes, gdje je u svemu tome droga? Niti najbolja droga te neće spasiti od lošeg partyja, a da li je vice versa (na našim prostorima)?

Puno pitanja, možda bolje ne imati odgovore.