PUTEŠESTVIJE KROZ GRUZIJU / ARMENIJU: Clubbing, vina i sve između

5.12.23

PUTEŠESTVIJE KROZ GRUZIJU / ARMENIJU: Clubbing, vina i sve između

Putovanje u Gruziju me mamilo neko vrijeme. Nisam dobivao preporuke/upute od poznanika pa da je želja za posjetom došla iz takve pobude.

Zemlja mi se oduvijek činila egzotičnom. Malo tko je posjećuje: nalazi se u Europi, a kao da je Daleki istok. Vina, hrana, egzotika i clubbing... Sve što treba jednom hedonistu poput mene.

Kao ljubitelj vina, poznavao sam gruzijska vina koja se smatraju jednim od najboljih na svijetu, a kad je u zadnje vrijeme clubbing u Tbilisiju počeo bujati (RA feature) - morao sam poput "misionara" među prvima krstiti isti.

Za glavni grad Gruzije, Tbilisi, nema direktnog leta iz zračnih luka bližih nama - opcija je da se iz Venecije uputi u armensku metropolu Yerevan, pa onda 5,5 h vožnje mini kombijem do Tbilisija. Kako su za Yerevan letovi Wizz Airom svaka dva dana, a da bi se doživjelo vikend u Tbilisiju, odlučili smo putovati u srijedu, pa onda dva dana upoznati Yerevan, iako fokusom na vikend u Tbilisiju.

Kako se ipak radi o krajnjem istoku Europe, nije iznenađenje ako se dogodi neka vrsta kulturnog šoka sletivši u Armeniju. Još i dugo čekanje u redu kod izlaza iz zrakoplova nije takav problem, prvi naporan moment su taksisti koji te napadaju poput hijena, ne puštajući te na miru ni na sekundu dok izlaziš iz terminala + nudeći usluge za 20x više nego što izađe javnim prijevozom do centra grada.

I dok taksisti nisu pokazali "pravu dobrodošlicu", centar Yerevana je vratio stvari na mjesto. Ugodno iznenađenje! Fin, čist, uredan, moderan, jeftin, super ugostiteljske ponude i prekrasnog pogleda na "njihovu / oduzetu" planinu Ararat (Turci krivci).

Ararat u pozadini

Odmah drugi dan u Yerevanu pronašli smo online Free Walk Guide koji traje 3 sata u grupi od nekoliko ljudi. Radi se o besplatnom vodiču koji vam na interesantan način predstavlja neke od bitnijih točaka (ne nužno turističkih) glavnog grada, te upoznaje sa puno detalja što su Armenci sve prolazili, i još prolaze, kroz povijest. Iako je tura besplatna, na vama je da na kraju izvučete novčanik i date onoliko koliko smatrate da vodič zaslužuje.

Kolumbijski kipar Botero poklonio svoje radove Yerevanu

Cafesijan centar umjetnosti

Iako su ljudi srdačni, konobari će vam možda ponekad ići na živce dok sjedite na stolu i kad vam krene kupiti vaš pribor ispred vas kao da vas tjera sa stola, iako bi se to možda očekivalo ukoliko se traži stolica više u lokalu, a ne kad nema ljudi.

Zanimljivo da radno vrijeme mnogih lokala počinje ujutro od 10 ili čak 11 sati. Na ulici se može vidjeti puno mladih, modno osvještenih ljudi čiji stil ne zaostaje za urbanijim zapadom. Vozni park također. Taxi prijevoz preko aplikacija (Yandex) funkcionira besprijekorno i - jeftino!

Armenija je zemlja zanimljive biografije. Prvi su na svijetu prigrlili kršćanstvo (305. g), radi se o staroj civilizaciji prepunoj povijesti, imaju svoje pismo (komplicirano), bogatu baštinu, ponose se na proizvodnju brandyja i na šah koji je dio kurikuluma u školi (5% svih profi šahista na svijetu dolazi iz Armenije), te donedavno na zeta - Kanye Westa, dok ga Armenka Kim Kardashian nije napucala. Ima i zanimljivu klupsku scenu, no nažalost glavni klub Poligraf nisam istražio.

U Yerevanu preporučujem odlazak u Levon's Divine Underground (10 km od centra) i posjetu tunela koje je Levon otkopao za svoju ženu Toysu (koja nam je btw. otvorila vrata i dalje tamo živi).

Naime, muž Levon je 1985. g. sa svojim rukama (i čekićima) htio ženi u podu svoje kuće iskopati spremište za krumpire, međutim kako je kopao, nije mogao prestati, te kamen po kamen, i tako 23 godine, napravio je impozantan labirint koji u dubinu ide 21 metar sa raznim prostorijama ispod nivoa kuće.

Levon je umro godinu dana nakon što je iskopao Levon's Divine Underground, koji je danas turistička atrakcija u predgrađu Yerevana. Fotke ne mogu dočarati dovoljno. Tosya sad lijepo zarađuje na ulazu u tunele od ljubavi svojeg muža.:)

Nakon Yerevana, trebalo je doći do Tbilisija. Marshutke (mini kombiji do 8 osoba) voze nekoliko puta dnevno za povoljnu cijenu do glavnog grada Gruzije, jedino što treba istrpiti je divlja vožnja vozača koji ne pušta papučicu gasa i više provodi na lijevoj traci nego na svojoj.

Tbilisi osvaja vajbom odmah na prvu! Berlin istoka bih ga nazvao. Rijeka Kura razdvaja dva dijela grada, lijeva strana je zapuštenija, ali sa više zanimljivih lokacija gdje su smješteni i neki od klubova koje smo posjetili: Mtkvarze, Aprili, Left Bank i famozna Fabrika.

Fabrika je najbolji spot alternativnog Tbilisija. Kompleks koji nudi hostel, restorane raznih kuhinja, barove, prodavaonicu ploča / skejteva / sprejeva za grafite / party mercha, proizvodnju / radionice keramike, organska vina i na stotine mladih ljudi koji svakog dana provode tamo vrijeme stvarajući ugodnu atmosferu.

Vodkast record shop

U Fabriki smo upoznali vlasnika gruzijskog labela Vodkast i tamošnjeg shopa, koji je pričao o represivnom djelovanju policije, ali i tome da je ove godine posjetio našu obalu i Dekmantel Selectors. Lijepa gesta je bila da nas je pozvao istu večer na njegov gig u tamošnji kultni bar/klub Dedaena. Svatko tko voli mjuzu, treba u posjetu gradovima obavezno otići do record shopa. Čut ćete puno o sceni. Vlasnici record shopova su uvijek kul tipovi.

Tbilisi krase i zanimljive kombinacije u lokalima. Mjuza i breakfast bar, miks prodavaonice cvijeća i slastičarne npr. Svaki lokal ima hranu i piće, čak i klubovi!

Specifičnost klupske scene Tbilisija je da je elektronička scena ultra popularna. Mjuza je svuda: u tavernama, taxijima, barovima... I to na visokoj kvalitativnoj razini, te što je isto bitno, prilagođena je mjestu i vremenu. Ekipa, na ulicama i klubovima - prava alt rejverska!

U Tbilisiju nije lako ući u klubove, svugdje na ulazima stoje kamere i vrši se face control. No, tko uđe, doživjet će clubbing kao malo gdje!

Mračni klubovi, decentna, ali moćna svjetla (strobo, led cijevi / instalacije) kakva trebaju biti, brutalna ozvučenja (Void u nekoliko klubova), ljudi plešu, opojna vibra. Od posjećenih klubova najjači utisak ostavio mi je Bassiani. Techno dungeon ispod nogometnog stadiona, masu hodnika, glavni floor sa povišenim platformama, hardcore atmosfera, rejveri u plesu do iznemoglosti. Tamo nema snimanja, naravno. Anethina svirka - u sridu! Nakon protesta 2018. protiv homofobične atmosfere i protesta koji je predvodio, Bassiani je stekao kultni status. Te je godine legalizirana marihuana u Gruziji.

Od ostalih klubova posjetili smo po danu Left Bank, pa osim vrhunskog programa u Space Two, Space One radi kao book cafe i record shop.

U dva vikenda Tbilisija još smo obišli Mtkvarze (jedan od starijih klubova), Aprili, Dedaena i Space Hall, gdje smo trebali slušati Gerda Jansona, međutim zov susjednog i partnerskog Bassianija je bio prejak u tim ranim jutarnjim satima.

Khidi, nažalost, nismo doživjeli jer je baš taj dan nestalo struje u cijelom kvartu pa klub nije radio, a mi naletili, kao i mnogi mladi nabrijani Gruzijci, na zatvorena vrata.

Khidi

Kao ni community radio Mutant, koji je zatvoren u zimskom periodu.

Mutant radio

Ukoliko se konzumira noćni život Tbilisija, prvo se treba registrirati online na službenim stranicama jačih klubova kako bi si olakšali život kupujući ulaznice u pretprodaji te tako izbjegavši moguću zabranu ulaska u klub. Svi klubovi su puni rejvera, potražnja je velika.

Gruzijci u gradu djeluju kao jako hladni i rezervirani ljudi, kao da su nepovjerljivi prema nepoznatim ljudima. Pogotovo konobari, iako sa upoznatom ekipom u klubovima nije tako djelovalo. Bit će da je to ostavština SSSR-a.

Jako povoljne cijene usluga. Piva je cca. 2 eura u klubu, taxi do 5 km 1 euro, najviše 2. Yandex i ovdje besprijekorno funkcionira.

Nakon vikenda, Gruzija nudi puno sadržaja kako ubiti vrijeme do idućeg vikenda. Ne preporučujem odlazak do 80 km udaljenog Gorija i Staljinovog rođenog doma u sklopu kojeg djeluje njegov muzej, koji naravno ne pokazuje crnu stranu njegove vladavine.

Staljinova rodna kuća

No, zato debela preporuka je manastir David Gareji. Taj put nam je bio jedan od najstresnijih događaja (u jednosatnoj vožnji prošli 15 km) u životu po ultra grbavoj cesti krcatoj velikih kamenja i neprikladnog terena za rent-a-car ako niste uzeli jeep - poput našeg. Još kad uz to ostaneš bez benzina usred stepe jer ti voditelj rent-a-cara nije objasnio da dvije crtice benzina nisu dvije nego da je to granica ispod minimuma, pa staneš u nedođiji na uzbrdici!

Prvi auto kojeg smo zaustavili iz drugog smjera bio je, pokazat će se, svećenik iz David Gareji koji smo posjetili koji sat prije, sa dobrim znanjem engleskog, povezao me do obližnjeg sela, putem nazvavši dva broja, pokupivši sa sobom čovjeka koji je u tom selu bez plaćanja nabavio 5 litara benzina koje nam je bilo dostatno do idućeg mjesta (40 km udaljenog) sa benzinskom pumpom - Sagarejo.

Hvala Hilariju, morao sam svećenika pitati ime. Sreća u nesreći je da nam auto nije stao na onoj grbavoj cesti u stepama jer nas tamo nas tamo ne bi izvukli, bilo zbog nepristupačnog terena, bilo zbog ceste kojom nitko ne prolazi satima. Pokazat će se kasnije da smo iz Tbilisija trebali ići drugom cestom, no tu treba "zahvaliti" offline kartama. Maps me, evo ti -.

Btw. manastir David Gareji je super, jedna od najatraktivnijih lokacija u Gruziji.

Putem posjećujemo cozy selo Udabno i Oasis hostel/guest house: vlasnik Poljak, iako taj dan nije radio, pripremio nam je ukusan ručak dok su u istoj prostoriji njegova djeca pisala domaću zadaću. :) Kućna atmosfera.

Iduća destinacija za provestI noć je pitoreskni gradić Sighnaghi. Prekrasan poput Motovuna ili Kastva sa zadivljujućim pogledom na masivni Kavkaz!

U Sighnaghiju preporuka Lonely Planeta je restoran Pheasent*s Tears, čija će se hrana i njihovo vrhunsko vino - pamtiti! Sighnaghi je uredan, turistički gradić, obavezno ga treba obići ukoliko ste u Gruziji više dana. Kažu da je ljeti velika gužva.

Sav taj put je išao u smjeru Kakheti - najveće i najbitnije vinske regije u Gruziji.

Obišli smo odličan podrum vinarije Khareba i Old Twins, potonje vino nije bilo bog-zna-što, ali se isplati obići zbog intepretacijskog muzeja u kojem se izvrsno upoznaje gruzijska metoda - qvevri (dozrijevanje vina u ukopanim amforama, prva takva nađena je prije 8000 g.).

Idući dan upućujemo se u grad Telavi koji se nije pokazao nešto atraktivnim osim što je centralni grad regije Kakheti i dobra polazišna točka za obići još neke dobre vinarije (Schuchmann i Shumi) te manastira Alaverdi.

U povratku u Tbilisi obišli smo fascinantan Chateux Mukhrani, prekrasno zdanje koje djeluje kao da se nalazi u Provanci, a ne u gruzijskoj provinciji čija okolina ne odaje da se tu nalazi dvorac.

Drugi vikend u Tbilisiju bio je u znaku Bassianija i provoda u jednom od najboljih europskih techno klubova. Taj izlazak će se pamtiti!

Nakon clubbinga, za kraj smo otišli na kavu/brunch u Urban Garden, gdje smo u opuštajućem ambijentu parka kontemplirali i rezimirali dojmove kako se provelo možda najintenzivnijih 12 dana na putovanjima.