REPORT: Balance festival 2025

Prvi doticaj s Balance-om bio mi je u sklopu Series kompilacije broj 5 Jamesa Holdena, kasnije su uslijedili Luke Fair (ugostio ga na partyju Pozor! Elektronika u riječkoj Stereo dvorani), Desyn Masiello (+ SOS), Anthony Pappa, Joris Voorn, Agoria, Danny Howells i brojni drugi koji su početkom 2000-tih uveliko utjecali na moja "kretanja s elektronikom".

20 godina nakon, Balance je odlučio prvi put napraviti festival - i to na Jadranu. Sigurno je tome razlog hrvatsko porijeklo organizatora Toma Pandžića. Zbog velikog respekta prema Balance-u, iako mjuzom više nisam u 'standardnom' proggy điru, odlučih se prisjetiti tih starih vremena sa slušanjem niza idola iz tog vremena i posjetiti Tisno s ekipom.

Mislim da festivalska progressive house scena nije doživjela takav line up u kojem su za jedan vikend praktički svi proggy i ini igrači bili bookirani.

Festivalu sam nazočio sve dane osim zadnjeg (nedjelja) te na pre-partyju u Barbarella'su s Deep Dish i boat party s S.O.S. (Masiello, Omid i Demi).

U četvrtak preparty s Deep Dishom bio je, pokazat će se kasnije, najlošiji dio festivala. Nije mi sjela Barbarella ni prvi put s Black Coffeom i Kerrijem Chandlerom pred 3 godine, previše svjetla i čudan vibe. Možda je i to razlog što organizacija nije koristila dotični klub za noćne partyje osim ovog.

Ni mjuza Deep Dish nije išla u prilog boljem partyju, budući da planetarno-poznati dvojac nije na razini već duže vremena (kad sviraju). Nabijanje bez nekog smisla, dosadan zvuk, ništa "kao nekad" deepdishovski; nema sexy vokala ni romantičnijeg prizvuka (prije im je bio forte). Izgledali su stari i umorni, iza njih je ostalo još samo - ime. Ispraznili su pola floora daleko prije kraja seta. Khen je prije njih bio znantno bolji, fini proggy warm up.

Prvi dan festivala bio je u znaku Nicka Warrena i Sashe & Digweeda te Jeremy Olandera.

Floorovi (kažu sold out - 5000 ljudi) dupkom puni, premali za sve zainteresirane. Dosta probijanja da bi se došlo do dobrih pozicija i šankova. Warrenov set na beachflooru je bio na razini kvalitete Soundgarden zvuka, uplifting i harmoničan, no namijenjen podiju.

Yard stage otvorio sam sa setom Jeremyja Olandera, koji je bio taman za zagrijavanje pred glavne face te večeri.

Sasha & Digweed su moćno rovarili, nije tu bilo vremena za predah. Kad oni uđu u zonu, onda to floor osjeti! Reakcija publike je sve rekla, nabrijani oni, nabrijana publika.

 

Drugi dan smo spontano skoknuli na boat party s S.O.S.-om. Mjuza dobra, party dosta statičan, bez ludih momenata. Starija publika (50+ g), kao i što je većinom bila na festivalu, je više u priči nego u plesu.

U Gardenu je te večeri bilo užareno zbog masovne najezde Argentinaca koji su se došli pokloniti Hernanu Cattaneu. Nisam bio nikad preludi fan njegovog zvuka, no jasno je da se radi o proggy zvijezdi koji ima poklonike na svim stranama svijeta.

Zadnji poslušani set festivala je bio onaj Jamesa Zabiele. Ovo je bila setčina kao u njegovim najboljim danima! Tehnika, smiješak isti kao i 2004. kad sam ga prvi put uživo čuo. Zabiela je lektira i bonton za sve DJ-e kako se treba ponašati, kako se ne gubi kredibilitet niti nakon 20 godina intenzivne karijere. Vrhunska svirka - najbolji set festivala s zvukom koji nije standardan za Balance. Donio je svježinu, publika je izvrsno reagirala. Treba mu se (još jednom) pokloniti.

Festival je bio zabavan, publika je znala što sluša i padobranaca nije bilo. Balance se vraća 2026. g.

FOTO: Zoran Trifunović & Artem Dushkin & ja.